Kućni prag umjesto polica: Kako maslinovo ulje postaje hercegovačko zlato

Prije samo dvadesetak godina, masline su u Bosni i Hercegovini rasle na svega osamdeset hektara. Danas, to zeleno bogatstvo prekriva više od 500 hektara hercegovačkog tla, a broj stabala i proizvođača raste iz godine u godinu. Maslinarstvo, nekad egzotična djelatnost u našim krajevima, postalo je simbol tradicije, upornosti i kvaliteta.

Da razvoj nije prošao neprimijećeno svjedoči i činjenica da je Bosna i Hercegovina prošle godine postala 21. članica Međunarodnog vijeća za masline (IOC), institucije koja okuplja najznačajnije zemlje proizvođače maslinovog ulja na svijetu. Taj korak ne samo da donosi međunarodno priznanje, već i otvara vrata usklađivanju domaćih propisa s evropskim standardima, što predstavlja dodatni podsticaj domaćim proizvođačima.

O razvoju, izazovima i budućnosti maslinarstva za Forbes BiH govorio je Ilija Miletić iz Čitluka, čije maslinovo ulje već godinama osvaja zlatne medalje na međunarodnim takmičenjima.

„Potencijal maslinarstva tek dolazi do izražaja“

„Potencijal maslinarstva u Hercegovini je ogroman, ali još nismo ni blizu maksimuma koji možemo dosegnuti“, kaže Miletić. „Maslinarstvo je u uzlaznoj putanji, ali i dalje imamo vrlo malu potrošnju maslinovog ulja, manje od pola litre po glavi stanovnika godišnje. Trebamo raditi na edukaciji i promjeni navika, ali i nastaviti sa sadnjom, jer se plantaže svake godine šire.“

Iako je Hercegovina prepoznata po kvalitetnim uljima, domaća potrošnja još uvijek zaostaje za mediteranskim zemljama. Razloge Miletić vidi u tradiciji ili, tačnije, njenom nedostatku.

„Ljudi jednostavno nisu naučeni. Maslinarstvo se kod nas ozbiljno pokrenulo tek prije dvadesetak godina, i od tada se potrošnja polako povećava. Ali treba još puno raditi, ljudi tek razvijaju naviku korištenja maslinovog ulja u svakodnevnoj ishrani“, objašnjava.

Na pitanje o cijenama, dodaje, „Ne mogu reći da su visoke, ali proizvodnja je kod nas i dalje ručna. Za razliku od Italije, Španije ili Grčke, nemamo razvijenu mehanizaciju. Ljudi moraju uračunati svoje troškove kako bi njihov trud imao smisla.“

Sorte, kvalitet i povjerenje kupaca

Na hercegovačkom tlu danas uspijevaju istarske i italijanske sorte, dok se u posljednjih nekoliko godina sve više sade i španske.

„Španske sorte daju više sadnica i vidjet ćemo kakav će im biti kvalitet. Vrijeme će pokazati“, kaže Miletić.
„Najsigurnije je kupovati ulje direktno od proizvođača, na kućnom pragu. To je garancija da kupac dobija pravo, domaće maslinovo ulje. Idealno je čuvati ga na oko 15 stepeni. Naša se ulja rijetko mogu naći u trgovačkim lancima, jednostavno nemamo dovoljne količine. Sve što proizvedemo, prodamo odmah.“

O uvoznim uljima, Miletić je oprezan. „Ne mogu tvrditi da su sva uvozna loša, ali ako neko nudi litru maslinovog ulja za 12 maraka, teško da to može biti pravo maslinovo ulje.“

Maslinarstvo, kaže Miletić, ne traži velike troškove održavanja, ali početna ulaganja mogu biti značajna.

„Najveći su troškovi pripreme terena i sadnje. Većina maslinika u Hercegovini nalazi se na kamenitom tlu, i to zahtijeva tešku mehanizaciju. Kad se masline jednom posade, održavanje nije previše skupo, ali put do toga zna biti zahtjevan.“

Poticaji i prerada

Maslinari u Hercegovini, ističe Miletić, imaju poticaje i na kantonalnom i na državnom nivou.

„Uvijek mislimo da bi moglo više, ali mislim da je situacija korektna. Subvencije postoje i dobrodošle su svakom proizvođaču“, kaže on.

Trenutno u Hercegovini postoji devet pogona za preradu maslina, a broj raste. „Do prije mjesec dana bilo ih je sedam, sada imamo još dvije nove uljare. Za sada je to dovoljno, ali za pet do deset godina, kada maslinici uđu u puni rod, biće potrebe za novim postrojenjima. Najvažnije je da se plod preradi u roku od 24 sata od berbe i to je ključ kvaliteta.“

Međunarodno priznanje kao vjetar u leđa

Na kraju, Miletić naglašava važnost prijema BiH u Međunarodno vijeće za masline. „Svako članstvo u evropskim institucijama donosi podršku proizvođačima. Usklađujemo se s međunarodnim regulativama, što znači da i potrošači dobijaju sigurniji i kvalitetniji proizvod.“

Hercegovačko maslinarstvo danas je simbol upornosti, ljubavi prema zemlji i vjere u budućnost.
zmeđu krša i sunca, iz tvrdog kamena rađa se tečno zlato, dokaz da se i u srcu Hercegovine može stvarati proizvod koji parira najboljima na svijetu.